Seksualnost u psihoterapiji

Libido i neuroza

Seksualnost je dio našeg biološko instinktivnog sustava čija se aktivnost dijeli u dva smjera: produljenje vrste i libido.

Libido predstavlja nagon za užitkom i glavna je pretpostavka za ljubav i sjedinjenje s voljenom osobom. Također je sinonim za seksualnu glad ili požudu.

U širem smislu, kroz prizmu psihodinamskog psihoterapijskog pristupa, predstavlja pozitivnu, stvaralačku i kreativnu silu u nama. U osnovi se smatra energetskom manifestacijom s tjelesnim senzacijama i u kvantitativnom smislu je nemjerljiv. Siegmund Freud prvi unosi koncept libida u psihoanalizu i veže ga za nastanak neuroza. Također, izlazi s teorijom nagona gdje jasno objašnjava vezu između potiskivanja dva glavna biološka nagona, agresije i seksualnosti, i nastanka neurotskih poremećaja.

Mi na ovaj svijet dolazimo uglavnom kao biološka bića, što znači da nama upravljaju nagoni. Oni su beskompromisni, traže zadovoljenje po svaku cijenu. Roditeljski zadatak je da djecu, kao nagonska bića, pripreme i prilagode za život u zajednici. U sukobu nagona i odgoja rađa se kultura. U idealnom scenariju, roditelji bi trebali djecu pripremiti za život u zajednici, a da se nagonski dio ne kastrira. Nažalost, najčešće se događa da zbog nedovoljnog kapaciteta roditelja, uvjetovanog i društvenim normama, dječje nagonsko Ja biva pod pritiskom i često osuđivano. Djeca vrlo brzo shvaćaju da se moraju odreći sebe kako bi sačuvali roditeljsku ljubav. Prvo se odriču dijela agresije, postaju "dobri dječaci" ili "dobre djevojčice". Ukoliko smo se morali odreći vlastite agresije, gubimo temelj za razvoj zdrave seksualnosti. Odričemo je se i s obzirom na to da je i dalje tabu. Posljedično, u život idemo bitno okrnjeni za dva osnovna biološka nagona, što će imati ogromne posljedice za naš kasniji razvoj.

U psihološkom smislu, odričemo se najpotentnijeg i najvibrantnijeg dijela nas čiji izostanak nadomještamo Lažnim Ja, Maskom ili Adaptiranim Ja. Zbog dugogodišnjeg potiskivanja, vremenom zaboravljamo tko smo. Nemamo jasan i protočan doživljaj sebe te našim životom dominira izostanak užitka, lakoće i smisla. Život postaje trpljenje i patnja. Seksualnost sada postaje ograničena, opterećujuća i zastrašujuća s nizom disfunkcionalnosti (nedostatak seksualne želje, impotencija, nemogućnost postizanja orgazma i sl.) ili se tako odvojena od svijesti prelijeva bez osjećaja za vlastite i tuđe granice, što stvara pretpostavku za povrjeđivanje sebe i drugih (promiskuitet, rizična seksualna ponašanja, prelazak granica, perverzije).

UŽITAK

Odričući se seksualnosti i agresije, ego preuzima kontrolu nad potisnutim nagonima koristeći različite strategije kako ti dijelovi nas ne bi došli u svijest. S obzirom da ovdje govorimo o nagonskoj sili koja traži zadovoljenje pod svaku cijenu, u tom unutarnjem sukobu stvara se ogromna napetost. U točki dodira nagona i ega nastaje neuroza. Pošto nagon traži zadovoljenje, on potiskivanjem ne umire, nego mijenja svojstva. Iz zdravog, izravnog primarnog nagona, iskrivljenjem nastaje sekundarni nagon. Svaki proces potiskivanja zdrave seksualnosti i agresije u konačnici traži zadovoljenje u iskrivljenom obliku. To znači da se dio naše potrebe za libidalnim užitkom sada manifestira kroz kriticizam. Nikada nećete vidjeti osobu koja kritizira mlako, bez energije i prikrivene strasti. Ljudi skloni kriticizmu potiskuju svoju seksualnost, agresiju i prepuni su frustracije. Ovdje moramo razumjeti da je potreba za zadovoljenjem u nama izrazito snažna i, ako je princip užitka opterećen i blokiran, naći ćemo iskrivljenu formu zadovoljenja.

Čovjek kada riješi osnovna egzistencijalna pitanja, prirodno se okreće užitku. Ako taj proces razvojno nije podržan na pravi način, razvit će se strah ili krivnja. To se još naziva i strah od ugodnog nadražaja. Krivnja je često središnja blokada užitka.

Sjena i seksualnost

U procesu potiskivanja i iskrivljenja rađa se Sjena, odbačeni i neintegrirani dio našeg Selfa koji poprima svoj vlastiti život i inteligenciju. Iz tog skrivenog dijela može se manifestirati kao određene seksualne fantazije ili afiniteti koji poprimaju iskrivljeni princip energije ljubavi. Ukoliko smo se morali odreći seksualnosti, ona će se vjerojatno manifestirati u tajnosti. S obzirom da je potreba za zadovoljenjem toliko jaka, ljudi čine skrivene radnje pomoću kojih traže užitak. Tako će netko naći ljubavnicu, skrivajući se od svoje supruge kao dječak od stroge majke. Ljudi posjećuju prostitutke u tajnosti, neće se hvaliti time javno. Pornografiju će također gledati u skrivenom kutku svoga doma, daleko od očiju drugih.

Sjena u seksualnosti često se manifestira u gledanju pornografije. Pornografski sadržaji uglavnom ne sadrže ništa što bi služilo najvišem dobru čovjeka. Dijelovi našeg potisnutog sjenovitog seksualnog dijela, koje se ne usudimo izravno izraziti, manifestiraju se u tim sadržajima, tako da kroz aktere na zaslonu gledatelji doživljavaju uzbuđenje. Glumci to rade umjesto njih. Najčešći motivi u pornografiji su dominacija i submisija, koji predstavljaju iskrivljene principe moći. U seksualnom smislu, to su sadizam i mazohizam, što znači da, ako je netko bio dominiran od roditelja i posljedično osjećao nemoć, tendencija dominaciji i sadizmu u seksualnosti može biti simbolički pokušaj osvete i poravnanja. Kod mazohizma, povreda je slična, samo što tu dominira jak osjećaj krivnje ili srama pa odgovornost za užitak prepuštam nekom drugom. To je jedini način na koji si dajem dopuštenje da uživam.

Seksualne fantazije

Seksualne fantazije neposredan su prikaz nesvjesne neprorađene problematike unutar našeg uma. Dio neugodnih iskustava iz djetinjstva, traume i nedovršena razvojna mjesta, koja završe u nesvjesnom dijelu našeg uma, vremenom se seksualiziraju. Seksualne fantazije u suštini imaju ulogu pokušaja iscjeljenja osobne traume i boli iz djetinjstva. U psihoterapijskom procesu, kada raspakiramo seksualnu fantaziju do tančina, vidjet ćemo da je u podlozi potpuno neseksualni sadržaj, duboka čežnja za iscjeljenjem boli. Kada tijekom psihoterapijskog ciklusa osvijestimo kontekst naših fantazija i, nastavno tome, proradimo i integriramo iskustvo, te fantazije počinju gubiti na snazi. Sada već osviještena osoba manje ide prema fantazijama, a više prema stvarnom odnosu gdje su srce i genitalije povezani. Rad sa seksualnim fantazijama u psihoterapiji može biti vrlo koristan alat za osvještavanje naših potisnutih bolnih iskustava i pomoć za integraciju istih.

Seksualnost i psihoterapija

Najčešći problemi koje klijenti prijavljuju, vezano za seksualnost kod muškaraca, jesu preuranjena ejakulacija ili neki oblik erektilne disfunkcije. Ukoliko problem nije uzrokovan organski ili posljedicom uzimanja lijekova i toksičnih supstanci, u pozadini je najčešće emocionalno-nagonski blok koji se spustio na tjelesnu razinu. Naš prirodni energetski životni protok (libido) je zaustavljen. U tjelesno orijentiranoj psihoterapiji koristi se metodologija pomoću koje otvaramo blokove i ponovno se uspostavlja protok kroz tijelo. Obilježja protoka su sposobnost za potpunije doživljavanje svih naših osjećaja i nagona u svom punom intenzitetu. U to je, naravno, uključena i naša seksualnost. Kako bismo mogli otvoriti protok, potrebno je prvo izgraditi kapacitet izdržavanja svih tih emocionalnih i nagonskih sila kako ne bi bilo previše za naš sustav jer, zbog iskustva potiskivanja nagona, nismo bili u mogućnosti razvijati kapacitet za držanje istih. Aktivacijom našeg seksualnog uzbuđenja naša potisnuta nagonska Sjena počinje izlaziti, osoba se toga nesvjesno boji, iz razloga što sebe ne poznajemo dobro u tom smislu. Kako se ne bismo susreli s tim nesvjesnim dijelom koji nas plaši, preuranjena ejakulacija ili gubitak erekcije svojevrsni su sigurnosni ventili kako ne bismo osjetili dublje i više.

U procesu prorade, integracije i izgradnje kapaciteta za osjećanje klijent postaje spremniji za svjesno držanje svih svojih osjećaja i nagona, samim time raste mu i sposobnost da može kvalitetnije i duže uživati u svojoj seksualnosti.

Kod žena često susrećemo problematiku neopuštanja vaginalnih mišića, bolova kod penetracije ili nemogućnost postizanja orgazma. U praksi se pokazalo da se na tjelesnoj razini radi o zdjeličnom bloku. On često može biti posljedica prelaska granica na seksualnoj razini, osjećaj krivnje uzrokovan manipulacijom roditelja i osuđivanjem seksualnosti. Žene su neovisno o emancipaciji još uvijek pod pritiskom uloge u kojima agresija i seksualnost nisu prikladne. Gotovo svi problemi s postizanjem orgazma vezani su za strah od vlastite agresije u seksualnosti. U daljnjem kontekstu ta agresija je osnovna pretpostavka za moć.

Upravo rad na integraciji i prihvaćanju naših nagona, agresije i seksualnosti, najviše doprinosi ne samo boljem kapacitetu za seksualni užitak, već postaje i put u osjećaj vlastite snage i identiteta.

Wilhelm Reich je tvrdio da samo seksualno ostvarena osoba može biti autentičan lider i stajati u ulozi odraslog. Dokle god imamo neriješenu seksualnu problematiku, tj. postoje nelagoda i frustracija vezane za seksualnost, jedan dio našeg Selfa ostat će u dječjem.

Tjelesno orijentirana psihoterapija jedini je psihoterapijski pravac koji, uz standardne psihoterapijske pristupe, u rad uključuje i tijelo. Radi se izravno na otvaranju blokova, koji su, u biti, zamrznuti neugodni osjećaji spušteni na tjelesnu razinu. Važno je razumjeti da se svi naši emocionalni problemi s vremenom manifestiraju i tjelesno. To znači da problem moramo rješavati i kroz tijelo te da samo razgovor i osvještavanje ne mogu pomoći.