Psihoterapija i fitness

Kao što sva saznanja i znanstvene spoznaje evoluiraju, tako i psihoterapija, koja se u osnovi temelji na znanosti, neprestano evoluira. Pojava objektnih relacija spasila je psihoterapiju i psihoanalizu od propadanja, kada je Carl Rogers dao novi smjer u pristupu i odnosu prema pacijentu/klijentu. Unazad dvadeset godina ne možemo zamisliti psihoterapiju bez neuroznanosti.

Zadnjih nekoliko godina pažnju mi je privukla veza između psihoterapije i vježbi snage gdje sam uvidio koliko rad na mišićnoj aktivaciji i snazi utječe na promjene u raspoloženju i razini energije. Duboko sam uvjeren da će idući trend u psihoterapiji, kao neizostavni dio terapijskog rada, biti integracija nekih principa fitnessa. Vidio sam, također, da dugogodišnji rad na treningu snage utječe na promjene u osobnosti. S obzirom da dolazim iz tjelesno orijentirane psihoterapije, nije mi trebalo dugo da shvatim da u osobni razvoj, unaprjeđenje života ili ozbiljan psihoterapijski rad treba uključiti i tijelo u obliku treninga koji obuhvaća rad na mišićnoj aktivaciji i snazi.

Mozak je prvenstveno organ prilagodbe, a čovjek je biće koje se razvija prilagođavanjem na okolnosti i iskustva. O uvjetima pod kojima rastemo, ovisi kako ćemo se ustrojiti kao osobe. Na temelju tih iskustava oblikujemo strukturu naše osobnosti i usvajamo temeljna uvjerenja o životu i ljudima. To u psihologiji nazivamo imidžem. U procesu strukturiranja našeg ega sudjeluje i tijelo koje se također prilagođava uvjetima kojima smo izloženi, poprimajući specifično držanje tijela. Svaki iole iskusniji tjelesno orijentirani psihoterapeut može iz tjelesne posture puno vidjeti, bez da zna osnovne informacije o klijentu. Način na koji osoba drži tijelo doslovno govori kako sebe drži u životu (posturalni imidž). Tijelo u procesu prilagodbe na iskustvo reagira kontrakcijama, zamrzavanjima, ukočenošću, pretjeranom fleksibilnošću (hipermobilnošću), obamrlošću, neprotočnošću i krutošću. Specifično držanje tijela ocrtava i naš karakter koji prati određena fiziologija i hormonski status. Prilikom integracije i prorade psihološko-emocionalnog sadržaja ono se nakratko mijenja. Možemo imati iskustvo da iz blokiranog i stisnutog mjesta najednom uđemo u psiho-tjelesnu otvorenost i protočnost. Tijelo može zauzeti ispravljenu posturu, puno zdraviju od naše standardne. Nažalost, iz iskustva znam da to stanje traje relativno kratko. Razlog tome je što su se u procesu prilagodbe i naši mišići prilagodili iskustvu. Takva organizacija traje obično dvadeset, trideset pa i više godina dok ne odlučimo nešto promijeniti. Da bi stvarna potreba zaživjela, osim psihoterapijskog procesa, moramo početi raditi na muskulaturi, dajući joj drugačiju informaciju. To znači da određene vježbe i pokrete moramo ponoviti nekoliko stotina i tisuća puta kako bi tijelo došlo u onu posturu koja podržava promjenu naših životnih obrazaca. Naši mišići doslovno trebaju novu informaciju, a naše tijelo drugačije držanje. Vježbanjem mišićne aktivacije, u kombinaciji s psihoterapijom, stvara se unutarnja sinergija koja nakon nekog vremena mora dati rezultate. Nakon dvadeset i pet godina rada u psihoterapiji, sve više sam uvjeren da je kombinacija psihoterapije i fitnessa jednostavno način koji pruža mogućnost za istinsku promjenu ili popravak klijenta koji radi na sebi. Većina klijenata u određenom trenutku svog psihoterapijskog ciklusa spontano krene vježbati i podržavati svoj proces na taj način. Nekada terapeut može predložiti neki oblik vježbanja koji je primjeren za pojedinu osobu. Naravno da se vježbama treba pristupiti individualno, ovisno o problematici i posturalnoj organizaciji klijenta. Mišljenja sam da kod ranorazvojnih trauma, trauma zlostavljanja, problema s osjećajem vrijednosti, depresija i svih oblika strahova, vježbe snage daju najbolje rezultate.

Unazad nekoliko godina imam priliku surađivati s autoritetima iz područja Body fitnessa i mogu potvrditi da se u toj sinergiji krije ogroman potencijal za osobni razvoj ukoliko osoba ima pozitivnu namjeru prema sebi. Godinama sam uključen u trening i rad na mišićnoj aktivaciji i imam certifikat iz vježbi snage i postularne organizacije.

Prethodna objava
Važnost tijela u psihoterapiji
Sljedeća objava
Seksualnost u psihoterapiji

Ista kategorija

  • All
  • Kratki video
  • Radionice
  • Tekst
  • Video predavanje

U psihoterapijskom procesu metodologija i alati imaju veliku ulogu, ali prisutnost je ta koja liječi. Prisutnost je najuzvišenija forma ljubavi.

Tomislav Senečić

Prijavi se na newsletter

Uspješno si pretplaćen! Ops! Something went wrong, please try again.

Pročitaj naše Uvjete korištenja prije prijave