Integracija agresije
Online predavanje pruža teorijski okvir za razumijevanje agresije iz psihodinamske perspektive. Sudionici imaju priliku upoznati ključne koncepte vezane uz razvoj agresije, nastanak progoniteljskih objekata i njihovu povezanost s psihičkim teškoćama, odnosima i osobnim razvojem. Predavanje je namijenjeno svima koji žele produbiti razumijevanje ove važne teme, bez obzira na prethodno iskustvo. Predavač: Tomislav Senečić, EABP, ECP, CTP
Osjećaj ne/vrijednosti kroz prizmu tjelesno orijentirane psihoterapije
U ovom online predavanju govorim o osjećaju manje vrijednosti kao jednom od najčešćih, ali i najdublje utjelovljenih ljudskih iskustava. Predavanje nudi razumijevanje kako se osjećaj ne/vrijednosti razvija, zašto se ne mijenja samo racionalnim uvidima te kako je povezan s tijelom, posturom, emocijama i odnosima. Snimka je namijenjena svima koji žele dublje razumjeti vlastite obrasce samokritičnosti, srama i umanjivanja sebe, kao i onima koji žele uvid u tjelesno orijentirani psihoterapijski pristup radu s osjećajem vrijednosti. Predavanje je snimljeno u sklopu javnog online programa CIR INTP-a.
Rad sa strahom u psihoterapiji: Put kroz tjeskobu, otpore i regulaciju
Strah je drevna emocija, čuvar našeg opstanka, ali i čest zatvorenik našeg tijela. Kada ostane zarobljen, pretvara se u tjeskobu, napetost, nesigurnost ili stalnu potrebu za kontrolom. U tjelesno orijentiranoj psihoterapiji, strah se ne tretira kao neprijatelj koji treba pobijediti, nego kao poruka koju tijelo i živčani sustav pokušavaju prenijeti. Tijekom otvorenog edukacijskog predavanja „Rad sa strahom u psihoterapiji: put kroz tjeskobu, otpore i regulaciju“, psihoterapeut Tomislav Senečić (EABP, ECP, CTP, HKPT) vodio je sudionike kroz razumijevanje straha kao tjelesno-emocionalnog iskustva, povezujući klasične psihodinamske uvide s modernim spoznajama neuroznanosti i regulacije živčanog sustava. Strah kao tijelesno iskustvo Strah ne postoji samo u mislima. On živi u mišićima, disanju, držanju tijela i tonu glasa. Kada ga ne prepoznajemo ili potiskujemo, on se taloži u sustavu, prelazeći iz trenutne reakcije u trajno stanje napetosti ili ukočenosti. U psihoterapijskom radu, prepoznavanje tih tjelesnih obrazaca otvara prostor za regulaciju, kontakt i promjenu. Umjesto da strah nadvladavamo, učimo ga slušati i kroz tijelo vraćati osjećaj sigurnosti. Kroz tijelo do sigurnosti Rad sa strahom u psihoterapiji nije put izbjegavanja, već put vraćanja u tijelo, u osjećaj, u odnos. Kada naučimo prepoznati signale živčanog sustava i regulirati ih, otvaramo prostor za dublju prisutnost i povjerenje u sebe i druge. Tijelo nije samo mjesto gdje strah živi. Ono je i mjesto gdje počinje iscjeljenje.
Tijelo kao glas duše
Psihosomatika u tjelesno orijentiranoj psihoterapiji Kada emocije ostanu bez glasa, tijelo progovara. To je temeljna poruka tjelesno orijentirane psihoterapije, pristupa koji tijelo ne promatra odvojeno od psihe, već kao njen neizostavan izraz. U psihosomatskom radu, tjelesni simptom nije neprijatelj koji treba ušutkati, nego poruka koju treba čuti. Tijekom otvorenog edukacijskog predavanja u organizaciji CIR INTP, Tomislav Senečić, psihoterapeut i edukator s dugogodišnjim iskustvom u radu s tijelom, govorio je o tome kako potisnute emocije oblikuju našu fiziologiju i kako se kroz terapijski rad ponovno može uspostaviti veza između osjećaja, svijesti i tijela. Tjelesni simptom kao emocionalna poruka Osnovna postavka ovog pristupa glasi: “Sve što psiha ne uspije proraditi, tijelo će preuzeti na sebe.” Kada emocije poput bijesa, tuge ili straha ne nađu adekvatan kanal izražavanja, one ne nestaju, već se pohranjuju u tijelu kao napetost, bol, kronični umor, disfunkcija. Tako nastaje ono što se u tjelesnoj psihoterapiji naziva body-mind split – rascjep između svijesti i tjelesnog iskustva. Ostajemo sami s osjećajima koje ne možemo preraditi, a tijelo ih pokušava nositi umjesto nas. Put prema integraciji Tjelesno orijentirana psihoterapija poziva nas da se vratimo u tijelo – ne kao sredstvo kontrole, nego kao prostor prisutnosti. Kroz dah, pokret, svjesnost i kontakt, učimo regulirati ono što je bilo previše, preraditi ono što je bilo potisnuto i ponovno osjećati ono što je bilo zamrznuto. Tijelo nije samo stanište traume. Ono je i put iscjeljenja.
Bijes u psihoterapiji: Put do promjene i iscjeljenja
CIR-INTP BESPLATNO ZOOM PREDAVANJE Voditelj: Tomislav Senečić, EABP, ECP, CTP, HKPT. Više informacija o Tomislavu i njegovom radu možete pronaći na: www.tomislavsenecic.com Bijes je moćna emocija koja zahtijeva visoku razinu zrelosti i sposobnosti za kontrolu i upravljanje. Ako se ne kontrolira na pravi način, može izazvati ozbiljne posljedice u međuljudskim odnosima, a s vremenom postati opasna i za naše psihičko i fizičko zdravlje. Ako nismo naučili kako kontrolirati bijes, on može postati izvor problema u svakodnevnim situacijama, uzrokujući poteškoće u međuljudskim odnosima ili dovodeći do zdravstvenih problema zbog kontinuiranog stresa i toksifikacije organizma. U ekstremnim slučajevima, potiskivanje ljutnje može nas odrezati od naše unutrašnje snage i osjećaja moći, što nas onemogućava u postavljanju zdravih granica, izjašnjavanju vlastitih potreba i izražavanju emocija. Na ovom predavanju CIR-INTP-a, imat ćemo priliku detaljnije istražiti ovu važnu emociju. Naučit ćemo koji su to načini kako bijes možemo zdravije integrirati u strukturu našeg bića, a da ne moramo potiskivati našu prirodnu agresivnu energiju.
Psiha i novac
Predavanje iz ciklusa Tijelo u psihoterapiji Odnos prema novcu često se može sagledati kao odraz naših unutarnjih uvjerenja, emocionalnih stanja i osjećaja vlastite vrijednosti. Psihološki, novac nije samo sredstvo razmjene, već simbol sigurnosti, uspjeha, moći i samopoštovanja. Naša uvjerenja o novcu, koja mogu biti nesvjesno usađena, u velikoj mjeri određuju našu financijsku situaciju. Ako vjerujemo da je novac “zlo” ili da “ne zaslužujemo obilje”, to će se odraziti na našu sposobnost privlačenja i zadržavanja novca. Ova uvjerenja često potječu iz djetinjstva, kulture u kojoj smo odrasli ili čak mogu biti naslijeđena kroz transgeneracijske traume.
Kako potisnute emocije i sjećanja utječu na tijelo – Razgovor s Tomislavom Senečićem
Tijelo je nosioc našeg nesvjesnog ja, jer sve što psiha ne uspije proraditi tijelo preuzima na sebe. Upravo zato tijelo nam postaje ključan resurs za integraciju odvojenih ili nedostajućih dijelove naše psihe koje smo tijekom razvoja i odrastanja pospremili jer su nam bili previše. Jednom kada vratimo ove izgubljene dijelovi u nešto koherentnu cjelinu dobijemo dublji, jasniji i transparentniji osjećaj sebe. Ono što bismo jednostavnije rekli dolazimo u kontakt sa autentičnim sobom kojeg ne moramo braniti, prilagođavati ili dolazimo u ono mjesto gdje ne moramo odustajati od sebe. Upravo u ovom video Tomislav Senečić EABP, ECP, ICTP, govori o tome kako nam tjelesna psihoterapija otvara put ka iscjeljenju, pokretanju protoka te jasnijem osjećaju sebe.
Kako potrebe utječu na razvoj ličnosti
Predavanja iz ciklusa Tijelo u Psihoterapiji U ovom videu Tomislav Senečić (EABP, ECP, ICTP) pojašnjava zašto je važno biti povezan s vlastitim tijelom i koliko je to bitno za naš kapacitet za osjećanje. Također nam objašnjava najprimitivniji način obrane od traume, a to je odvajanje od iste, što je prvenstveno tjelesno – senzomotorički osjećaj.
Što naše tijelo govori o nama
Na ovom predavanju Centra za integrativni razvoj – INTP možete saznati kako se tijelo strukturira u odnosu na uvjete kojima je izloženo. Otkrivat ćemo način na koji se tijelo strukturiralo u odnosu na iskustva iz prošlosti, te kako i danas ta struktura određuje način na koji se držimo i na koji se krećemo. Također ćemo imati priliku saznati na koji način je tijelo skupilo ili još skuplja neugodne osjećaje i iskustva te kako to možemo istražiti i ponovo vratiti u svijest. Imat ćemo priliku naučiti koji točno dijelovi ili segmenti našeg tijela čuvaju određene osjećaje te kako ih prepoznati i raditi s njima. Proći ćemo kroz osnove posturalne organizacije i saznati više o svom temeljnom posturalnom imidžu, odnosno uvjerenju koje je u podlozi nesvjesne posture. Imat ćemo priliku saznati što tijelo govori o nama. Danas je sve više prihvaćena činjenica da u psihoterapijskom procesu moramo uključiti i tijelo. Tijelo i um neraskidivi su dio našeg bića i više ih ne možemo promatrati odvojeno. Poznata je činjenica da se struktura naše ličnosti organizira oko iskustava koje susrećemo na našem razvojnom putu. Mi se u tom procesu prilagođavamo kako bismo preživjeli, realizirali svoje razvojne psihološke i biološke zadanosti i stvorili strukturu koja se obično naziva ego ili self. Mozak je organ adaptacije i njegov rast i razvoj uvelike ovisi o tome kakvi su bili razvojni uvjeti. Ukoliko su uvjeti bili previše nepovoljni, nastati će podloga za razvoj raznih poremećaja ili oboljenja koje tada nazivamo patologijom. U tom procesu prilagodbe sudjeluje i razvija se naše tijelo. Ono je neizostavni dio cijele razvojne priče i skuplja sva iskustva unutar svoga tkiva. Malo je poznato izvan tjelesno orijentiranih psihoterapijskih krugova da naša tjelesna građa i postura uvelike ovisi o našim razvojnim uvjetima. Dobro educirani i iskusniji psihoterapeut iz tjelesno orijentiranog modaliteta može kroz građu tijela i posturu detektirati strukturnu problematiku i povijest klijenta. Naše tijelo, kao i psiha se brani i otvara u odnosu na iskustvo koje doživljava. Wilhelm Reich u Analizi karaktera, Alexander Lowen u Bioenergetici, John Pierrakos u Core Energetici i Stephen Johnson u Karakternim stilovima, jasno su kroz svoj istraživački rad naglašavali vezu između psihe i tijela. Vrlo su precizno elaborirali poveznicu između psihološke, emocionalne i tjelesne strukture, te njihove međusobne povezanosti. Osnovna premisa tjelesno orijentirane psihoterapije jest da sve što psiha ne uspije proraditi, tijelo preuzima na sebe. Na taj način tijelo postaje nositelj naše sjene i nesvjesnih obrazaca. Iza svake tjelesne nelagode, nalazi se potisnuti, neintegrirani osjećaj i iskustvo. Kroz metodologiju tjelesno orijentiranog pristupa mi možemo doprijeti do tih odvojenih dijelova nas i stvoriti uvjete za ponovnu integraciju. Naše nesvjesno se može manifestirati kroz tijelo poput neugodnih senzacija, kronične boli, osjećaja težine, krutosti i u konačnici oboljenja. U mom dugogodišnjem radu i istraživanju u području psihoterapije, iza svih gore spomenutih senzacija nalazio se davno potisnuti osjećaj vezan za neko bolno iskustvo iz naše prošlosti. Nakon prorade takvih iskustava nerijetko možemo doživjeti i promjenu u svojoj posturi. Naše tijelo nakon oslobađanja traume iz sistema, prirodno zauzima otvorenije i zdravije držanje u skladu sa novim iskustvom sebe.
Razumijevanje i funkcija otpora
Na ovom otvorenom javnom predavanju bavit ćemo se razumijevanjem i funkcijom naših psiholoških otpora. Otpori su veliki dio našeg Selfa i najčešće njegov nesvjesni dio koji uvelike utječe na našu kvalitetu života, bitno određujući način na koji susrećemo izazove i sposobnost za promjenu. Otpori su česti fenomen u psihoterapiji i psihoanalizi i najčešća su prepreka ulasku u prostor nesvjesnog. Sam Freud navodi da otpori predstavljaju prepreku terapijskom procesu i kao takve ih treba nadvladati. Kasnijim spoznajama mijenja se pristup tretiranja otpora i smatra se da ga nije potrebno nadvladati nego analizirati pa otpor postaje središnja terapijska aktivnost. Njihova funkcija primarno se odnosi u pokušaju izbjegavanja susreta s unutarnjom boli kako ne bi susreli nešto od potisnutih mentalnih, emocionalnih i nagonskih dijelova nas koje percipiramo kao neugodne. Otpori ovdje imaju zaštitnu funkciju i svojevrsni su zaštitnici i čuvari osobne boli. Drugi puno bitniji fenomen otpora manifestira se kao nesvjesni pokušaj opiranja životnim promjenama, konstruktivnim rješenjima i životu općenito. Ta vrsta otpora obično na površini se manifestira kao prokrastinacija, percipirana lijenost ili bilo koja aktivnost kojom izbjegavamo se pokrenuti u smjeru onih aktivnosti koje su za nas dobre ili nužne. Otpori su upravo zanimljivi jer ostajemo u njim znajući da nam u konačnici čine štetu Često u pokušaju nadvladavanja otpora gubimo bitku jer su duboko ukorijenjeni u nesvjesnom i dok ih ne osvjestimo i razumijemo nećemo ih moći transformirati. Potrebno je odustati od nadvladavanja, priznati otpor i zapitati se kako nam otpor pomaže, koja je njegova uloga. Ne želimo izaći iz otpora, nego upravo ući pod otpor i osjetiti što je tamo. Osjećaj života sa neprorađenim otporima izgleda kao plivanje uzvodno, i iz tog mjesta život je naporan, težak i u patnji. Na ovom uvodnom predavanju CIR-INTP-a, imat ćemo priliku spoznati kako se otpori razvojno formiraju unutar naše strukture Selfa. Također će biti objašnjeno koji su to uvjeti i iskustva koja pogoduju nastanku i ostanku naših unutarnjih otpora i što je sve potrebno kako bi se otpori uspjeli razumjeti i transformirati. Sudjelovanjem na predavanju možete skupiti 1 CE bod (kontinuirana edukacija pri Hrvatskoj komori psihoterapeuta (HKPT-u)) ili za stručno usavršavanje.
